Zapovijed da ne sudimo drugima

Od svih Isusovih zapovijedi postoji jedna koja je neprihvaćenija od svih ostalih. To je jedina zapovijed za koju sam čuo ljude kako govore da Isus zapravo nije mislio ozbiljno ono što je rekao. Čak sam čuo i više opravdanja za ovaj grijeh nego za tjelesne grijehe.

Koja je to zapovijed? To je zapovijed da ne sudimo drugima.

Da, brzoplet sud o drugima jest grijeh. Sveci često govore o njegovoj grešnosti, kao i Sveto pismo. (Ako mi ne vjerujete, na kraju ovog teksta sastavio sam malu zbirku biblijskih redaka i citata kako bih to dokazao.)

Često ga zaboravljamo ili zanemarujemo u korist drugih, „skandaloznijih“ grijeha, ali on je ipak grijeh.

A što je s djelima?

Najčešća obrana u korist suđenja drugima glasi: „Ne možemo suditi srca, ali možemo suditi djela.“ To je istina. Ali problem je u tome što je pala ljudska narav takva da je gotovo nemoguće razdvojiti to dvoje. Čim kažemo: „Jozo živi sa svojom djevojkom“, već počinjemo, izričito ili prešutno, misliti: „Jozo je grešnik — i gori grešnik nego ja!“ Onoga trenutka kad počnemo suditi postupke drugih, upadamo u zamku da poput farizeja kažemo: „Hvala ti, Bože, što nisam kao ostali ljudi.“

Je li moguće to izbjeći? Možda. Ali zašto biste uopće pokušavali? Suđenje srcima i nakanama drugih jest grijeh oholosti i teško ranjava naše vlastite duše.

Istina je da je ljudsko srce složeno. Mnogo je ljudi koji čine ispravno iz pogrešnih razloga i onih koji čine pogrešno iz ispravnih razloga. Činjenica je da samo Bog zna što je u našim srcima i zašto činimo ono što činimo. Samo On može suditi pravedno. Zato je Isus upozorio da ne sudimo po vanjštini (Ivan 7,24) — jer vanjski dojam često vara.

Osim toga, nitko ne griješi u praznini. Postoje mnoge okolnosti i rane srca koje često vode ljude u grešne izbore. Zamislite mladića koji se priključi bandi. Lako ga je osuditi kao zločinca zla srca. No zastanimo i razmislimo o okolnostima koje su ga dovele do toga. Možda je odrastao u obitelji bez oca, uz majku ovisnicu i prostitutku. Možda nikada nije iskusio ljubav — ni jednom. Možda je bio tučen i zlostavljan. A ipak čezne za obitelji. Da, taj je čovjek dio bande, ali mladić bandu doživljava više kao obitelj koja se međusobno štiti nego kao zločinačku organizaciju. Želi pripadati, želi biti primljen u obitelj. I tako započinje put koji ga vodi u kriminalan život.

Je li odgovoran? U nekoj mjeri — da, jest. Ali tko može reći da biste vi u istim okolnostima postupili drukčije? Mi vidimo samo zločinca, ne uzimajući u obzir slomljenost koja ga je dovela na taj put. Imamo tako malo milosrđa.

Istina je da duboko u sebi vjerujemo kako smo bolji od drugih i neprestano tražimo dokaze za to. Kad vidimo da drugi griješe, likujemo ili odmahujemo glavom u razočaranju: „Kako su jadni ti grešnici, hvala Bogu da ja nisam takav.“ To je farizejska oholost — čista i jednostavna.

Postoji duhovni zakon koji kaže da ćemo primiti istom mjerom kojom mjerimo (Matej 7,2–3). Ako sudimo strogo, možemo očekivati strogi sud od Boga; ali ako sudimo milosrdno, možemo očekivati isto takvo milosrđe od Boga.

Koja je onda alternativa?

Alternativa je biti strog prema sebi, a prema drugima velikodušan i pun povjerenja. To znači vjerovati najbolje o drugima unatoč vanjštini, dok istodobno, poput svetog Pavla, priznajemo da smo mi sami najveći grešnici. Mnogi sveci savjetuju upravo to i kažu da ćemo, što više upoznajemo vlastito srce, imati sve manju želju suditi drugima. „Što god vidjeli da naš bližnji čini“, kaže sv. Franjo Saleški, „trebamo nastojati protumačiti na najbolji mogući način.“ Zar to ne želimo i za sebe — da nam drugi daju prednost sumnje?

Ako već moraš suditi, sudi samome sebi, jer je tvoje srce jedino koje možeš doista upoznati. Jedini razlog zbog kojega tako strogo sudimo drugima jest to što sebe poznajemo tako malo. Uvjeravam te: što više budeš upoznavao slojeve grijeha u vlastitom životu, to ćeš se s većim užasom povlačiti od pomisli da ikada sudiš svome bratu.

Važno pojašnjenje

Neki od vas možda misle da želim reći kako nikada ne bismo smjeli govoriti protiv grijeha ili da zagovaram relativistički, amoralan svjetonazor. To ne tvrdim. Grijeh je grijeh. Kada postoje društveni ili crkveni grijesi koji ugrožavaju duše drugih, trebamo o njima govoriti. Kad se u Crkvi širila hereza, sveci nisu šutjeli u ime nesuđenja, nego su se s ljubavlju i žarom borili protiv nje. Postoje trenuci kada je pravedan sud potreban. No osuđivati grijeh na općoj razini nije isto što i suditi srcu svoga brata i osuditi njega samoga.

Također je važno napomenuti da možemo poticati one koji žive u objektivno grešnim stanjima na obraćenje. To je duhovno djelo milosrđa. I tada moramo govoriti kao grešnik grešniku, ne sudeći nakane, nego samo grešna djela, pristupajući drugome kao liječnik, a ne kao sudac. Trebamo paziti da takvo opominjanje ne pretvorimo u priliku za vlastitu samodopadnost, nego da i sami priznamo svoju potrebu za Božjim milosrđem.

Sveto pismo i glas svetaca jasni su: suđenje srcima drugih doista je grijeh. To je grijeh oholosti koji teško ranjava naše vlastite duše. Prije svega moramo gledati grijeh u vlastitom srcu i strpljivo uklanjati brvno iz svoga oka. A kada to započnemo, otkrit ćemo da vrlo brzo prestajemo primjećivati trun u oku svoga brata.

Biblijski redci

„Tko govori protiv brata ili sudi svome bratu, govori protiv Zakona i sudi Zakon.”
(Jakov 4,11)

„Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Opraštajte i bit će vam oprošteno.”
(Luka 6,37)

„Ne sudite po vanjštini, nego sudite pravednim sudom.”
(Ivan 7,24)

„Ne sudite da ne budete suđeni. Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni i mjerom kojom mjerite mjerit će se vama.”
(Matej 7,2–3)

„Ne mrmljajte jedni protiv drugih, braćo, da ne budete suđeni; evo, Sudac stoji pred vratima.”
(Jakov 5,9)

Citati

Napomena: Ovo je samo mali izbor. Postoje mnogi drugi slični citati drugih velikih svetaca.

„Pas je bolji od mene, jer ima ljubavi i ne sudi.”
— Abba Ksantije, pustinjski otac

„Vjeruj da su drugi u dubini svoje duše bolji od tebe, iako se izvana može činiti da si ti bolji od njih.”
— sv. Augustin

„Ako vidiš svoga bližnjega u grijehu, ne gledaj samo to, nego razmišljaj i o onome dobrome što je učinio ili čini; i čineći to često i nepristrano, otkrit ćeš da je on bolji od tebe.”
— sv. Bazilije Veliki

„Oni koji dobro paze na vlastitu savjest rijetko upadaju u grijeh osuđivanja drugih.”
— sv. Franjo Saleški

„Podupiri i opravdavaj svoga bližnjega velikodušnošću srca.”
— sv. Franjo Saleški

„Ne kritizirajte! Govoriti samo o tuđim manama ne prikazuje cjelovitu stvarnost, jer svaki čovjek, uz svoje mane, ima i vrline, jednu dobru stranu.”
— sv. Maksimilijan Kolbe

„Budite blagi prema svima, a strogi prema sebi.”
— sv. Terezija Avilska

„Budimo spori u suđenju. — Svaki čovjek vidi stvari sa svoga gledišta, onako kako mu to nalaže njegov um sa svim svojim ograničenjima, i kroz oči koje su često zamagljene strašću. Kakva je mala vrijednost ljudskih sudova! Ne sudite prije nego svoj sud prosijete u molitvi.”
— sv. Josemaría Escrivá

„Posebno odlučimo da ne sudimo drugima, da ne sumnjamo u njihovu dobru volju, da zlo potapamo obiljem dobra, sijući posvuda iskreno prijateljstvo, pravednost i mir.”
— sv. Josemaría Escrivá