Sveti Ivan Kasijan: Kako se boriti protiv srdžbe

Sveti Ivan Kasijan: Kako se boriti protiv srdžbe

1. Srdžba se mora potpuno iskorijeniti – ne regulirati

Kasijan je izričit:

„Ne postoji pravedna srdžba prema bližnjemu.
Srdžba, bila ona i opravdana u očima ljudi, uvijek gasi svjetlo razlučivanja.“

On odbacuje ideju da se srdžba može „koristiti pametno“.
Svaka srdžba prema osobi zasljepljuje νοῦς (um) i udaljava od Duha Svetoga.

Ne ublažavati srdžbu, nego iščupati je iz korijena srca.

2. Jedina dopuštena “srdžba”: protiv samoga sebe

Kasijan priznaje jedan jedini ispravan oblik gnjeva:

„Korisno nam je jedino da se razgnjevimo protiv vlastitih strasti i poriva.“

Gnjev se smije usmjeriti: protiv požude, protiv oholih misli, protiv zlih pomisli koje se pojavljuju u srcu

Nikada protiv osobe, uvijek protiv grijeha u sebi

3. Ne zadržavati srdžbu ni jedan jedini trenutak

Kasijan doslovno tumači Pavla:

„Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom.“

Ali dodaje:

„Ako je i jedan trenutak srdžbe opasan, koliko je tek pogubno zadržavati je satima ili danima?“

Čak i tiha, potisnuta srdžba: truje srce, onemogućuje molitvu. Ako srdžba ostane u srcu — molitva je lažna.

4. Moliti je nemoguće dok je srce srdžljivo

Kasijan vrlo oštro kaže:

„Ne molimo Boga dok smo srdžljivi, nego Mu prinosimo vlastitu gorčinu.“

Ako: imaš nešto protiv brata ili brat ima nešto protiv tebe molitvu treba prekinuti i najprije tražiti pomirenje.

5. Samoća ne liječi srdžbu

Jedna od najpoznatijih Kasijanovih misli:

„Tko u zajednici ne liječi srdžbu, u samoći je neće izgubiti — samo će je sakriti.“

On navodi primjere: redovnik se ljuti na pero, na nož, na kamen koji ne daje iskru

Problem nije drugi čovjek, nego strast u srcu.

6. Mir ne ovisi o drugima, nego o nama

Kasijan uči:

„Naš mir ne smije ovisiti o tuđem ponašanju, jer ono nije pod našom vlašću.“

Prava borba protiv srdžbe znači:

Preuzeti punu odgovornost za vlastite reakcije, ne kriviti druge za unutarnji nemir

Kako se boriti protiv srdžbe:

1. Nikada je ne opravdavati

2. Iskorijeniti je iz misli, ne samo iz djela

3. Ne zadržavati je ni trenutak

4. Prekinuti molitvu ako je srce srdžljivo

5. Usmjeriti gnjev samo protiv vlastitih strasti

6. Ne kriviti druge za svoj nemir

1. Prepoznaj srdžbu odmah — u prvoj misli

Kasijan naglašava da je prvi pokret srca presudan.

„Strasti treba zaustaviti pri njihovu rođenju, jer kad narastu, postaju gospodari.“

Praksa:

Čim osjetiš unutarnje stezanje, razdražljivost ili potrebu da uzvratiš, zaustavi govor, ne reagiraj ni riječju ni pokretom

Prvi trenutak odlučuje sve.

2. Šuti dok ne prođe uzbuđenje

Za Kasijana je šutnja lijek.

„Jezik koji šuti, srdžbi oduzima hranu.“

Praksa:

Ne objašnjavaj se, ne opravdavaj se, ne ispravljaj drugoga dok si uznemiren. Čak i „mirno objašnjavanje“ u srdžbi on smatra opasnim.

3. Odmah ukloni misao opravdanja

Kasijan uči: srdžba živi od uvjerenja da imamo pravo biti ljuti.

Praksa:

Čim se pojavi misao: „Imam razlog“, „On je kriv“, odbaci je kao laž i reci u sebi:
„Ne smijem se srdžbom braniti.“

4. Usmjeri gnjev protiv sebe, ne protiv čovjeka

Jedini dopušteni gnjev:

„Neka se čovjek razgnjevi protiv svoje strasti, a ne protiv brata.“

Praksa:

Umjesto da napadaš osobu, optuži vlastitu nestrpljivost, osudi vlastitu oholost, reci u sebi:
„Ovo nije njegov grijeh, nego moj nemir.“

5. Ne moli dok si ljut — prvo se smiri

Kasijan je vrlo konkretan:

„Molitva iz srdžbe nije molitva nego optužba.“

Praksa:

Prekini molitvu ako osjetiš gnjev, najprije se umiri u tišini I tek onda nastavi moliti

On smatra da Bog ne prima molitvu srca zatrovana gnjevom.

6. Ne zadržavaj srdžbu ni u tišini

Posebno upozorava na „tihu srdžbu“.

„Tko šuti, ali pamti uvredu,
hrani otrov u vlastitom srcu.“

Praksa:

Ne ponavljaj događaj u mislima, ne „premotavaj“ riječi, čim se sjećanje vraća → prekini ga molitvom

7. Svaki dan se pomiri prije večeri

Doslovno shvaćanje Pavlove riječi.

Praksa:

Navečer se zapitaj: „Imam li nešto protiv nekoga?“

I ako ima: U srcu oprosti ili sutradan odmah potraži pomirenje. Ne ići spavati s gnjevom.

8. Ne traži samoću da bi izbjegao ljude

Kasijan upozorava: „Tko bježi od ljudi zbog srdžbe,
nosi uzrok sa sobom.“

Praksa: ne krivi okolnosti nego liječi strast tamo gdje se javlja — u odnosu