Požuda kod žena Dio 1.

Prva poslanica Korinćanima 6,19–20

“Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga
koji je u vama, kojega imate od Boga,
te niste svoji.
Jer kupljeni ste otkupninom.
Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!”

Postoji stigma kada je riječ o požudi u životu kršćanske žene.

„Muškarci se bore s požudom.“ Klimamo glavom i prihvaćamo to, upirući u stihove kako bismo pomogli svojim muževima, sinovima i dečkima. Postavljamo standarde i propovijedamo protiv pornografije, što su sve dobre i potrebne stvari. Ali onda su tu žene: promatraju, kao sa strane ove borbe protiv požude, pitajući se gdje potražiti pomoć, s kim razgovarati, i previše uplašene da priznaju da je požuda i njihov problem.

Ne mislim da je to namjerno; mislim da je jednostavno zato što su muškarci vizualna bića pa je seksualna požuda za njih razumljiva kušnja; dok se žene, stereotipno viđene kao emocionalna bića, smatraju gotovo „nepravim ženama“ ako priznaju da imaju problem s požudom. Ali požuda je požuda. Grijeh je grijeh. Samo izgleda drugačije u životima žena nego u životima muškaraca.

Što je požuda?

Oxfordov rječnik engleskog jezika sadrži dugačak popis definicija za požudu, uključujući, ali ne ograničavajući se na:

• užitak, zadovoljstvo

• želju, apetit, sklonost

• u biblijskom smislu: tjelesni nagon koji vodi u grijeh

• seksualni nagon ili želju koja vodi do snažne moralne osude

• razuzdanu želju

• degradirajuću životinjsku strast

• nezakonitu i strastvenu želju za nečim

Požuda, po definiciji, može se odnositi na bilo koji objekt takve neobuzdane želje, ali u ovom kontekstu govorimo o seksualnoj požudi. U Svetom pismu požuda se spominje povremeno, ali je više prepoznata po svojim plodovima: seksualnom nemoralu, preljubu i tjelesnom načinu razmišljanja.

Je li požuda pogrešna?

Pišem vam kao kršćanska žena drugim kršćanskim ženama. Čak i u crkvi možete čuti učitelje kako govore o našoj ‘Bogom danoj slobodi’ da slavimo svoju ‘Bogom danu seksualnost’ prepuštajući se rubovima požude. To zahtijeva da se vratimo Božjoj riječi i vidimo pokazuje li On da je požuda, po Njegovu pogledu, grijeh.

Požuda tijela i očiju pripada svijetu (1 Iv 2,16), a mi NISMO od svijeta (Iv 15,19).
Požuda ograničava našu sposobnost borbe protiv grijeha i zagađuje naša srca (2 Tim 2,4.22); to bi nas trebalo zabrinuti jer će SAMO čisti srcem vidjeti Boga (Mt 5,8).
Požuda ratuje protiv naših duša (1 Pt 2,11).
Požudni umovi nas prilagođavaju svijetu (Rim 12,2).

Ako želimo ispuniti Božju volju, koja je da budemo sveti (1 Sol 4,3-8), definicija i plodovi požude ne mogu se nalaziti u našem životu. Dakle, požuda je grijeh. Požuda je pogrešna.

Zašto je požuda pogrešna?

Požuda objektivizira. Pogledajte definicije iz rječnika. Požuda bilo koje vrste usmjerena je i gotovo opsesivna pažnja na postizanje nečega. Nije strpljiva niti spremna odustati od svojih prava. Požudan um više je usmjeren na svoju želju nego na posljedice te želje; on je nerazuman: i osjetilan i neosjetljiv.

Požuda prvo zadovoljava sebe. Usmjerena je na zadovoljavanje želje koju doživljava kao potrebu. Želja postaje toliko snažna da ono što je nekad bila preferencija postaje pravo. Ako ne može dobiti što želi, možda će to pokušati uzeti silom.

Požuda iskrivljuje Božji plan. Ona izdvaja Božji plan za seks iz njegovog konteksta. Božji kontekst za seks je brak, jer je seks unutar braka (kada muškarac i žena ljube Boga i jedno drugo) siguran. Požuda se usredotočuje na osjećaje seksa bez značenja koje mu je Bog dao.

Požuda uzurpira Božju vlast. Odabrati požudu i djelovati po njoj znači reći: „Ja sam bog ovog dijela svog života: ja određujem granice i moral svoje seksualnosti.“ Kada biramo požudu – ili bilo koji drugi grijeh – najveći prijestup nije sama radnja nego pobuna protiv Boga.

Što je Isus rekao o požudi?

Bog je u Starom zavjetu, kroz Deset zapovijedi, odredio da Njegov narod bude slobodan od preljuba. Ali Isus je to produbio:

„A ja vam kažem: tko god s požudom pogleda ženu, već je učinio preljub s njom u svom srcu…“ (Mt 5,28-30)

Isus je išao do korijena problema. Ako si spreman gledati s požudom, s vremenom si spreman i djelovati s požudom.

Seks je Božja ideja; požuda nije

Seks je Božji plan; požuda nije. Požuda je iskrivljenje Božje savršenosti.

Kada nježnost postaje požuda?

Kada naša želja za fizičkom bliskošću nadmaši našu želju da živimo u skladu s pravednošću koju smo primili po Kristu – tada nježnost postaje požuda.

To znači da kada biramo fizičko zadovoljstvo umjesto svetosti, idemo protiv onoga što jesmo. To je izbor – korak unatrag.

Požuda je lukava. Maskira se kao ljubav, govori lijepe riječi i često dolazi kroz odnose. Kako ljubav raste, raste i privlačnost, a granice između ljubavi, nježnosti i požude postaju nejasne.

Požuda uzurpira Božju vlast.
Odabrati požudu i djelovati po njoj (o tome ćemo kasnije) u biti znači reći: „Ja sam bog ovog područja svog života: ja ću određivati granice, pravila i moral svoje seksualnosti.“ Kada biramo požudu – ili bilo koji drugi grijeh – naš najveći prijestup nije sama radnja, nego naša pobuna protiv Boga, uzdižući sebe iznad Njegovog standarda svetosti.

Što je Isus rekao o požudi?

Bog je u Starom zavjetu, kao dio Deset zapovijedi, odredio da Njegov narod bude slobodan od preljuba. Ali Isus je ovu zapovijed podigao na višu razinu:

„A ja vam kažem: tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u svome srcu. (Mt 5,28-30)

Isus je dotaknuo samu srž problema iza preljuba. Otišao je ravno u bit. Došao je do korijena vanjskog ponašanja.
„Ako si spreman gledati s požudom, s vremenom si spreman i djelovati s požudom,“ rekao je legalističkim Židovima koji su možda stajali u blizini, nervozno čekajući i kujući plan protiv Njega.
„A ako te nešto sprječava da budeš čist – izbaci to iz svog života! Bolje je podnijeti taj gubitak nego izgubiti svoju svetost pred Bogom.”

Seks je Božja ideja; požuda nije

U kršćanskim krugovima, preljub je razorna stvar (i jest u svakom društvu). Ali isto ponašanje koje bi u braku bilo preljub često se tolerira, previđa ili čak potiče među mladim kršćanima u vezama diljem svijeta.

Nikada ne bismo dodirivale muškarca – koji nije naš muž – na takav način. Nikada ne bismo bile same s muškarcem – koji nije naš muž – u takvoj situaciji. Ali to dopuštamo kao slobodne žene, jer požuda laže.

Suštinski problem nije preljub ili seksualni nemoral: suštinski problem je požuda u našem srcu. Isus je uvijek prvo govorio o srcu.

Preljub, pornografija, masturbacija, mentalne fantazije i svaki drugi oblik seksualnog nemorala vanjski su znakovi unutarnjeg idolopoklonstva. Kao što je pretilost znak ovisnosti o hrani, a pijanstvo znak alkoholizma, tako je i svaka zloupotreba seksualnosti pokazatelj da je to područje našeg života pod duhovnim napadom.

Seks je Božji plan; požuda nije.

Kada nježnost postaje požuda?

Kada naša želja za fizičkom bliskošću nadmaši našu želju da živimo u skladu s pravednošću koju smo primili u Kristu – tada nježnost postaje požuda.

To možda zvuči zbunjujuće, pa evo objašnjenja: kršćanska žena nosi plašt pravednosti koji joj je dao Isus kada je prihvatila Njegovu žrtvu za njezin dug pred Bogom. Ona sada živi pravedno jer to jest njezin identitet – sve drugo bilo bi ispod toga.

Pravedna djela (čistoća) rezultat su predanja toj pravednosti. Kada biramo grijeh, djelujemo protiv svoje nove naravi. To je izbor – korak unatrag.

Kada biramo fizičko zadovoljstvo umjesto svetosti, tiho se odričemo svog identiteta kćeri Kralja radi prolaznog zadovoljstva i ljudskog odobravanja.

Požuda je lukava. Prerušava se u ljubav, govori nježno i čak dolazi kroz „dobre“ ljude – muškarce koji imaju slabosti. Kao što žene koje vole Boga mogu potajno imati borbe s požudom, tako i muškarci.

Kako ljubav raste, raste i privlačnost, a granice između ljubavi, nježnosti i požude postaju nejasne.

Mnoge mlade kršćanke ulaze u veze s dobrim namjerama čistoće, ali otkrivaju da je upravo muškarac kojeg vole njihova najveća kušnja u toj borbi. Ona ne može odoljeti njemu; on ne može odoljeti njoj. I dolazi do kompromisa.