Makarije Egipatski

Rekoše za abbu Makarija Egipatskoga

da je jednoga dana pošao iz Skitije na goru Nitriju. Kad se približio tome mjestu, reče svome učeniku da pođe ispred njega. Dok je ovaj išao naprijed, susreo je poganskoga svećenika. Brat mu dovikne govoreći:
„Hej, hej, vraže, kamo ideš?”

Svećenik se okrene, izudara ga i ostavi polumrtva, a zatim uze svoj štap i pobjegne. Nakon što je malo dalje odmaknuo, susretne abbu Makarija koji mu reče:
„Budi pozdravljen! Budi pozdravljen, umorni čovječe!”

Iznenađen, on mu priđe i upita:
„Kakvo si to dobro vidio u meni da me tako pozdravljaš?”

Starac mu odgovori:
„Vidio sam da se iznuruješ, a ne znaš da se uzalud iznuruješ.”

Na to mu on reče:
„Dirnuo me tvoj pozdrav i shvatio sam da si na Božjoj strani. No prije sam susreo jednoga zloga monaha koji me je uvrijedio, pa sam ga izudarao toliko da sam mislio da je umro.”

Starac shvati da govori o njegovu učeniku. Tada svećenik pade k njegovim nogama i reče:
„Neću te pustiti dok me ne učiniš monahom.”

Kad su stigli na mjesto gdje je ležao brat, staviše ga na svoja ramena i odnesoše u crkvu na gori. Kad su ljudi vidjeli svećenika s Makarijem, začudili su se te su ga učinili monahom. Po njemu su mnogi pogani postali kršćani.

Zato je abba Makarije govorio:

„Jedna zla riječ čini i dobre zlima, a jedna dobra riječ čini i zle dobrima.”