Ljubiti neprijatelje dio 1.

Ljubav je nutarnje raspoloženje koje se ne može dovoljno opisati, ali se mogu odrediti njezini uvjeti i očitovanja. Na taj je način moguće, pomnim razmatranjem mudrosti Otaca, odrediti različite stupnjeve ljubavi prema neprijateljima, od najosnovnijeg do najvišeg. [1]

Prvi stupanj, kaže sv. Ivan Zlatousti, jest ne biti prvi koji nanosi zlo. [2]

Drugi stupanj jest ne uzvratiti u istoj mjeri u kojoj smo povrijeđeni. [3]

Iako se prva dva stupnja ne čine izravno vezanima uz ljubav prema neprijateljima, oni su njezini preduvjeti. Sklonost napadati neprijatelje ili se osvećivati instinktivna je i spontana te nalazi svoje opravdanje u starozavjetnom zakonu odmazde, kada se shvaća u najdoslovnijem smislu.

Treći stupanj jest uopće se ne osvećivati, nego to prepustiti Bogu, kao što kaže apostol Pavao:
„Nikome ne vraćajte zlo za zlo“ (Rim 12,17);
„Ne osvećujte se sami, nego dajte mjesta gnjevu, jer je pisano: Moja je osveta, ja ću uzvratiti, govori Gospodin“ (Rim 12,19).
Sv. Izak Sirijski daje isti savjet:
„Daj da te progone, ali ti ne progoni. Daj da te razapinju, ali ti ne razapinji. Daj da te vrijeđaju, ali ti ne vrijeđaj.“ [4]

Četvrti stupanj jest ne opirati se. Ovaj stav preporučuje Krist:
„A ja vam kažem: ne opirite se Zlomu“ (Mt 5,39).

Peti stupanj jest ne razdražiti se zbog onoga što nam neprijatelji čine [5], nego podnositi, pokazivati strpljivost [6] i izdržati sve što moramo trpjeti, slijedeći primjer apostola:
„Kad nas progone, podnosimo“ (1 Kor 4,12),
i ono što opisuje kao ideal:
„Podnosite ako vas tko porobljuje, ako vas tko proždire, ako vas tko iskorištava, ako se tko uzvisuje, ako vas tko udara po licu“ (2 Kor 11,20).

Šesti stupanj jest ne uznemiriti se iznutra zbog uvreda, zlostavljanja, kušnji i nevolja koje nam neprijatelji nanose [7], ili kako kaže sv. Simeon Novi Teolog:
„Ne uzdrhtati ni dlaku u kušnjama i imati miran i postojan stav prema onima koji nas vrijeđaju u lice, optužuju, progone, osuđuju, vrijeđaju, pljuju, pa čak i prema onima koji se izvana pokazuju kao prijatelji, a iza leđa čine isto, koliko god to pokušavali sakriti.“
Treba dodati da se to može događati na različitim razinama, jer i ovaj stav ima različite stupnjeve. Na najnižoj razini može biti povezan s prezirom i tako biti suprotan ljubavi; na višoj razini može biti povezan s ravnodušnošću i još uvijek ne biti u skladu s ljubavlju; na višoj razini može pokazivati bestrašće (nevezanost), a na još višoj biti sjedinjeno s istinskom ljubavlju.

Sedmi stupanj jest smatrati uvrede darom [8], radovati se zbog njih [9] i zahvaljivati Bogu za njih. Onaj koji je dosegao ovaj stupanj razumije riječi Kristove:
„Blago vama kad vas pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas zbog mene“ (Mt 5,11).
Oci savjetuju da osobu koja nas vrijeđa smatramo liječnikom kojega je Providnost poslala da izliječi našu dušu od njezinih bolesti, osobito oholosti i taštine [10], te naglašavaju korist koju možemo imati od onoga što trpimo.
Sv. Zosima je rekao:
„Ako se netko sjeća brata koji ga je povrijedio, ozlijedio ili uvrijedio, treba ga smatrati liječnikom i dobročiniteljem kojeg je poslao Krist. Ako se u takvim okolnostima uznemiriš, znači da je tvoja duša bolesna. Doista, da nisi bolestan, ne bi trpio. Zato zahvali tom bratu, jer po njemu upoznaješ svoju bolest. Moli za njega i primi ono što dolazi od njega kao lijek koji ti šalje Gospodin.“
Sv. Ivan iz Gaze piše:
„Ako smo pravedni, kušnja koja nam dolazi [po našim neprijateljima] služi našem napretku; ako smo nepravedni, služi oproštenju grijeha i našem poboljšanju; ona je također vježba i pouka u ustrajnosti.“

Osmi stupanj jest dragovoljno se izložiti trpljenju uvreda [11]. Ovaj stav preporučuje Krist:
„Tko te udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi“ (Mt 5,39).

Deveti stupanj jest željeti trpjeti više nego što se od nas traži [12].

Deseti stupanj jest ne osjećati nikakvu mržnju prema onima koji nas zlostavljaju [13].

Jedanaesti stupanj jest ne osjećati ogorčenost, gnjev ni zamjeranje [14] prema neprijateljima. Sv. Ivan Ljestvičnik piše:
„Ljubav je prije svega odbacivanje svake pomisli na neprijateljstvo, jer ljubav ne misli zlo“ (1 Kor 13,5). [15]

Dvanaesti stupanj jest ne optuživati neprijatelje, ne kritizirati ih, ne govoriti loše o njima, pa čak ni ne otkrivati zlo koje su nam učinili [16].

Trinaesti stupanj jest ne prezirati ih [17].

Četrnaesti stupanj jest ne osjećati nikakav trag odbojnosti ili gađenja prema njima [18].

Petnaesti stupanj jest ne osjećati ni najmanju gorčinu prema njima niti prema sjećanju na ono što su nam učinili, niti i najmanju tugu [19].

Kako ljubiti neprijatelja dio 1.