Čudo iz Cascije

Euharistijsko čudo iz Cascije dogodilo se 1330. godine. Nije se zbilo u Casciji, nego u Sieni. Te je godine u Sieni jedan svećenik bio pozvan da pohodi umirućeg seljaka. Zbog pomanjkanja vjere i poštovanja, malu posvećenu hostiju stavio je u pergament svoga brevijara te je, s knjigom pod rukom, krenuo bolesniku. Nakon ispovijedi otvorio je knjigu i s čuđenjem vidio da hostija izlučuje krv i da se zalijepila za papir. Svećenik je rekao bolesniku i njegovoj obitelji da će se vratiti kasnije radi svete pričesti te se žurno vratio u svoju crkvu.

Čim je bio slobodan, svećenik je otišao u samostan sv. Augustina i zamolio da razgovara s Simonom iz Cascije, koji je u gradu propovijedao korizmeno vrijeme, uz velik priljev ljudi i mnoge duhovne plodove. Fra Simone je pažljivo saslušao svećenikovu priču i postupio razborito. Prije nego što mu je udijelio odrješenje, zatražio je da mu donese brevijar s krvarećom hostijom. U svojoj je sobi pripremio mali oltar i utvrdio što se dogodilo. Uz pristanak svećenika, zadržao je kod sebe dva okrvavljena lista s hostijom pretvorenom u krv.

Fra Simone iz Cascije, tada stariji od četrdeset godina, crpio je novu inspiraciju i novu snagu da naviješta živu, stvarnu i bitnu prisutnost Isusa u Euharistiji, kako je nekoliko desetljeća ranije majstorski protumačio sv. Toma Akvinski, a kako je papa Eugen IV. svečano potvrdio 1264. godine ustanovivši blagdan Tijelova za cijelu Crkvu, nakon euharistijskog čuda u Bolseni–Orvietu.

Po završetku propovijedanja u Sieni, fra Simone se vratio u Umbriju; jedan je ulomak pergamenta, otisnut mrljom krvi, ostavio u samostanu u Perugi, a drugi ulomak s hostijom pretvorenom u krv ponio je u svoj samostan u Casciji. Budući da je bio okružen velikim ugledom zbog čestitosti svoga života te ljepote i snage svoga propovijedanja i spisa, kada je govorio o euharistijskom čudu, pokazujući ga svojoj augustinskoj braći i vjernicima, zasigurno mu se vjerovalo i započelo je štovanje čuda.

Fra Simone je umro 1348. godine od posljedica velike kuge koja je pogodila Europu. Euharistijsko čudo koje je darovao svome gradu dobro je potvrđeno povijesnim dokumentima. Spominje se u Statutima Cascije iz 1387. godine; papinske bule iz 1401. i 1408. odobravaju čudo i uređuju veliku pučku pobožnost koja ga je okruživala. U onim svečanim procesijama u kojima se čudo nosilo kroz sve četvrti Cascije, zasigurno možemo zamisliti prisutnost Rite, u pratnji njezina muža Paola i njihova dva sina.

Nakon tolikih stoljeća i bezbrojnih povijesnih događaja, onaj krhki komad pergamentnog papira s hostijom koja je postala krv čuva se u Donjoj bazilici svete Rite u Casciji od 1987. godine, a svi štovatelji Svetice nemogućega mogu ga vidjeti i častiti. Euharistijsko čudo iz Cascije pomaže nam snažno vjerovati da se u posvećenim hostijama doista nalazi uskrsli Isus, naš Bog i Gospodin, da ga ljubimo i klanjamo mu se i izvan svete mise te kada se nosi u domove bolesnih i umirućih.

Simone iz Cascije i Euharistijsko čudo

Isusova Čuda